Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj sproveo je istraživanje na temu izazova sa kojima se suočavaju žene u biznisu tokom pandemije COVID-19. Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta „Podrška za prelazak na online ekonomiju za preduzetnice i manje razvijene biznise“, podržanog od strane Programa za razvoj Ujedinjenih nacija.

Cilj istraživanja je  prepoznavanje problema, mehanizama podrške koji su na raspolaganju i identifikovanje mogućih novih rješenja za očuvanje poslovanja kako bi dalje podržali razvoj ženskog preduzetništva u Crnoj Gori.

Sprovedeno istraživanje je obuhvatilo 58 preduzentica, svih starosnih dobi, u kojem su u najvećem procentu žene starosne dobi u intervalu od 25-35 godina (32,8%) a najmanje preko 65 godina (3,4%).

U nastavlu se nalaze djelovi iz istraživanja.

Preduzetnice su tokom pandemije virusa COVID-19 suočile sa mnogobrojnim izazovima, među kojima se najviše izdvajaju: kompletna obustava aktivnosti (51,7%), smanjen obim poslovne aktivnosti (43,1%), pad tražnje i prodaje proizvoda/usluga (41,4%), problemi s likvidnošću (31,0%) i poteškoće sa naplatom potraživanja (29,3%).

Kada govorimo o posljedicama sa kojima su se žene suočile tokom pandemije, 74,1% je navelo glavnu posljedicu smanjenje prihoda. Takođe, veliki problem su im predstavljale su im poteškoće sa izmirenjem poreskih obaveza/finansijskih obaveza/dugovanja(50,0%), otkazivanje ugovorenih poslova (48,3%), kao i smanjenje broja zaposlenih (15,5%). Međutim, među njima ima i onih kojima je ovaj period protekao bez posljedica, svega (5,2%).

U cilju prevazilaženja izazova i poteškoća žene su preuzimale mnogobrojne korake, među kojima se izdvajaju odobrene subvencije za plate (43,1%) i privremeno obustavljanje poslovne aktivnosti (34,5%). Pored toga, nekim od njih je odobren reprogram kredita (10,3%) kao i odloženo izmirenje poreskih obaveza (6,9%).

Na pitanje da li su pomoć tražile od institucija privatnog i javnog sektora, (58,6%) žena je navelo da nije, a (41,4%) da jeste. Najčešće su pomoć tražili u resornom ministarstvu (41,7%) i Investicionom razvojnom fondu – IRF (41,7%), kao i komercijalnim bankama (33,3%).

Pomoć digitalnih alata u većini slučajeva nije pomogao ženama da njihov obim posla poraste, već je bio isti (46,20%), dok se sa tom činjenicom ne slaže 30,8% žena koje su navele da je obim njihovog posla porastao. Oko 23% žena obuhvaćenih istraživanjem je izjavilo da se obim njihovog posla smanjio.

O važnosti digitalnih tehnologija govori podatak da je 53,4% žena navelo da je za njihovo poslovanje veoma važno korišćenje istih, dok nešto manji prosjek od 39,7% je naveo da je umjereno važna, a svega 6,9% ispitanih žena je navelo da im taj alat u poslovanju nije važan.

Najčešći razlozi koji ukazuju na nedovoljno korišćenje digitalnih alata su nedovoljna informisanost i znanje kako i na koji način da ih primjenjuju u svom poslu, kao i nedostatak slobodnog vremena. Takođe, navele su da im je djelatnost kojom se bave ne zahtijeva korišćenje digitalnih alata već isključivo zavisi od face-to-face načina komunikacije.

Kao ključne stvari koje bi im pomogle u oporavku i nastavku poslovanja žene su navele da bi im najviše značila finansijska podrška države (odnosi se na razne vrste podrške, poput reprogramiranja kredita, nastavak subvencija, davanje beskamatnih kredita i slično) i poreske olakšice na duži vremenski period. Takođe, navodile su da bi im značila bolja promocija i otvaranje granica.