Aktivnosti Vlade Crne Gore suštinski su opredijeljene činjenicom da je Crna Gora i dalje suočena sa efektima globalne ekonomske krize i da ta okolnost zahtijeva vođenje politike koja treba da zaustavi nepovoljne ekonomske trendove, pokrene ekonomski oporavak, rast i razvoj, novo zapošljavanje, kao i da obezbijedi pravedniju raspodjelu tereta krize i kontinuirano poboljšanje kvaliteta života građana. Reformama su definisane prioritetne obaveze na otklanjanju posljedica globalne ekonomske krize, koje se, prije svega, odnose na: očuvanje finansijske stabilnosti, uravnoteženje prihoda i rashoda, konsolidaciju javnog sektora kroz smanjenje javne potrošnje, unaprjeđenje poslovnog ambijenta i nastavak strukturnih reformi u oblasti rada i socijalnog staranja, zdravstva, obrazovanja i nauke, što kao rezultat treba da ima unaprjeđenje kvaliteta života građana, posebno kroz obezbjeđenje veće zaposlenosti, kvalitetnije zdravstvene usluge i bolje obrazovanje.
Daljim sprovođenjem regulatornih reformi stvaraju se uslovi za jačanje produktivnosti i konkurentnosti malih i srednjih preduzeća, povećanje privrednih aktivnosti i privlačenje stranih investicija kao preduslova za povećanje društvenog proizvoda, povećanje zaposlenosti i ekonomske konkurentnosti privrede Crne Gore. Mjere u oblasti energetike, turizma, saobraćaja i poljoprivrede podstiču ukupan privredni rast i doprinese ravnomjernijem regionalnom razvoju.
Crna Gora je na vrijeme prepoznala da dobrosusjedski odnosi i integracije predstavljaju garant njenog uspješnog razvoja. Na osnovu strateških državnih interesa, odnosno interesa svojih građana, uvažavajući procese u regionu, širem evropskom okruženju i na globalnom planu, Crna Gora kao samostalna država usmjerava svoje vanjskopolitičke aktivnosti.
Jedna od ključnih reformi Crne Gore, predstavljena kao strateški cilj jeste učlanjenje u Evropsku uniju. Crna Gora vidi EU kao najbolji okvir za dalji razvoj sveukupnih reformi, prilagođavanje evropskim standardima i njihovo usvajanje, kao i unapređenje bilateralnih odnosa s članicima Unije. Evropska unija je bijeg od nacionalne države, kroz pokušaj stvaranja mega-nacionalne države, proširenje granica, opčinjenost horizontom, jedan od načina preživljavanja birokratije i vjera u državu blagostanja. Sama želja za ulaskom u EU jeste svjesno ili nevjesno prihvatanje teorije liberalizma i liberalnog tržišta. Danas je naglasak na ulasku u EU, odnosno kako postati njen član.
U Crnoj Gori postoji sveukupna saglasnost o potrebi integracije u EU, što daje dodatan impuls za ubrzani napredak prema tom cilju. Brzina našeg napretka u integracijama zavisi od dinamike ekonomskih, političkih, pravosudnih, bezbjednosnih i ukupnih reformi, tj. od brzine i stepena u kojem će se društvo u cjelini angažovati i reformisati. Vid ekonomskih reformi je vrsta razvoja, kvalitativna promjena ekonomskih pojava, otvorenost države za nove inovacije i promjene, ulaganje u tržište i usmjeren pogled preko granica same države, što nam omogućava sigurni dalji napredak i razvoj.